Dukatići posuđuju knjige
Jedne lijepe, stvarno lijepe nedjelje Ozonko i Zelenka su odlučili pozvati sve svoje prijatelje Dukatiće na igranje. Cijelog su tjedna učili i pisali zadaće pa nisu stigli vidjeti prijatelje. Zato su isplanirali pravo druženje: uz igru, brbljanje, penjanje po stablima, ručak, a možda i izlet!
Prije nego su prijatelji stigli k njima, Ozonko i Zelenka su izvukli svoj mali laboratorij s mikroskopima (Smješko obožava promatrati stvari pod mikroskopom i tako upoznavati svijet), izvukli su štafelaje, boje, flomastere i bojice (jer Zelenka zna sve prijatelje nagovoriti na zajedničko crtanje), donijeli su i razne knjige i enciklopedije za Mudrića i Klaru.
Sjajna ideja za nedjeljno poslijepodne s prijateljima, zar ne? I bilo je sjajno popodne, čavrljali su, igrali se, zajedno pripremili sendviče i na kraju se začitali, svatko u svome kutu.
„Ovo je baš sjajna knjiga“, rekao je Mudrić listajući Veliku enciklopediju nikad ispričanih pothvata. „Jako mi se sviđa.“ Smješko je potvrdno kimao glavom. I njemu se svidjela.
„Da!“, dobacio je Ozonko. „Jako je dobra, ali već sam je dovoljno puta pročitao. Sada želim pročitati nove nastavke Pustolovina zelenog ratnika. Već sam zamolio mamu da mi kupi.“
„Hmmmm…“, tiho se ubacio Mudrić.
„Što je sada?“ upitao je Ozonko. „Ma ništa…“ odgovorio je brzo Mudrić.
„…baš ništa“, dometnula je Zelenka. „Samo…“
„Samo što?“
„Vidi“, ubacio se Smješko. „Ovdje imaš prepune police knjiga.“ Okrenuo se i pokazao potpuno ispunjene police u Ozonkovoj sobi. Knjige su bile poslagane u nekoliko redova. „Da, pa?“
„Ništa, ali većinu tih knjiga pročitat ćeš samo jednom. A sve ih kupuješ. Razmisli, kada bi samo dio njih posudio, pročitao pa vratio u knjižnicu, sačuvao bi sigurno mnoga stabla. Jer znaš, knjige se rade od papira, a papir od stabala.“
„Eh, imaš pravo! Nije mi to uopće palo na pamet! Znaš što, Mudriću? Poklanjam ti ovu knjigu! Ali ti je moraš dati ili posuditi dalje kada je pročitaš!“
„Dogovoreno!“, razveselio se Mudrić.
„I znate što još? Pomozite mi sakupiti sve stare knjige, crteže i slikovnice! Ako mi pomognete, možete uzeti knjigu koju god želite!“
„A što ćeš s tim starim knjigama i papirom?“, upitao je Smješko.
„Dio ću odnijeti u knjižnicu, možda njima treba. A dio ću odložiti u plavi spremnik i pomoći da nove knjige nastanu bez sječe šuma“, objasnio je Ozonko.
