Dukatići upoznaju bogatstvo šuma
Prijatelji su se bacili na posao. U tren oka su presložili stare knjige, slikovnice, crtanke, bilježnice… Na kraju su napunili sedam velikih kutija koje je trebalo odnijeti u plave spremnike za papir.
„Ekipa, što mislite? Koliko smo šume dosad spasili?“, upitao je Ozonko. „Sigurno barem deset stabala!“, odgovorila mu je Klara.
„A koliko uopće šuma ima u Hrvatskoj?“, zanimalo je Ozonka. „Puno, gotovo polovica naše zemlje prekrivena je šumom“, odgovorio mu je Mudrić koji je znao sve takve stvari.
Ozonko se zamislio. „Mudriću“, obratio se svojem prijatelju, „postoje li doktori za šume?“ Mudrić se nasmiješio. „Pa… postoje. Samo se ne zovu tako. Postoje biolozi, ekolozi, šumari… i svi oni zajedno brinu o zdravlju šume.”
„A postoje i veterinari“, ubacila se Zelenka. Zelenka je sanjala o tome da jednog dana postane prava pravcata veterinarka. „Pa što veterinari rade u šumama? Zar oni ne liječe životinje?“
„Ma liječe! Ali životinje žive u šumama i važne su za zdravlje šuma. A i za naše zdravlje“, objasnila je Zelenka i dodala da u šumama, među ostalim žive i neke zaštićene životinjske vrste pa zato, kada čuvamo šume, čuvamo i životinje.
„A u šumama postoje i zaštićene biljne vrste“, ubacila se Klara.
„Neke biljke rastu samo u nekim šumama. Neke biljke rastu samo u nekim šumama. I treba im točno takvo tlo, i takav zrak, i takav hlad, kao onaj koji bacaju bukve ili hrastovi ili borovi“, objasnila je Klara zbunjenom Ozonku.
„Dakle, šume nisu samo šume? Nego su šume i mjesta u kojima žive brojne biljke i životinje?“, ponovio je Ozonko.
„Tako je“, složio se Mudrić. „I ne zaboravi da šume stvaraju kisik šume stvaraju kisik koji udišemo. Bez šuma jednostavno nema života.“ Prijatelji su se pogledali. „A onda ih moramo bolje čuvati“, rekao je Smješko.
