Prijatelji su se bacili na posao. U tren oka su presložili stare knjige, slikovnice, crtanke, bilježnice… Na kraju su napunili sedam velikih kutija koje je trebalo odnijeti u plave spremnike za papir.
„Ekipa, što mislite? Koliko smo šume dosad spasili?“, upitao je Ozonko. „Sigurno barem deset stabala!“, odgovorila mu je Klara.
„A koliko uopće šuma ima u Hrvatskoj?“, zanimalo je Ozonka. „Puno, gotovo polovica naše zemlje prekrivena je šumom“, odgovorio mu je Mudrić koji je znao sve takve stvari.
Ozonko se zamislio. „Mudriću“, obratio se svojem prijatelju, „postoje li doktori za šume?“ Mudrić se nasmiješio. „Pa… postoje. Samo se ne zovu tako. Postoje biolozi, ekolozi, šumari… i svi oni zajedno brinu o zdravlju šume.”
„A postoje i veterinari“, ubacila se Zelenka. Zelenka je sanjala o tome da jednog dana postane prava pravcata veterinarka. „Pa što veterinari rade u šumama? Zar oni ne liječe životinje?“
„Ma liječe! Ali životinje žive u šumama i važne su za zdravlje šuma. A i za naše zdravlje“, objasnila je Zelenka i dodala da u šumama, među ostalim žive i neke zaštićene životinjske vrste pa zato, kada čuvamo šume, čuvamo i životinje.
„A u šumama postoje i zaštićene biljne vrste“, ubacila se Klara.
„Neke biljke rastu samo u nekim šumama. Neke biljke rastu samo u nekim šumama. I treba im točno takvo tlo, i takav zrak, i takav hlad, kao onaj koji bacaju bukve ili hrastovi ili borovi“, objasnila je Klara zbunjenom Ozonku.
„Dakle, šume nisu samo šume? Nego su šume i mjesta u kojima žive brojne biljke i životinje?“, ponovio je Ozonko.
„Tako je“, složio se Mudrić. „I ne zaboravi da šume stvaraju kisik šume stvaraju kisik koji udišemo. Bez šuma jednostavno nema života.“ Prijatelji su se pogledali. „A onda ih moramo bolje čuvati“, rekao je Smješko.
Šume u Hrvatskoj zauzimaju gotovo pola kopnene površine. Hrvatska je posebna i po svojem smještaju: ona obuhvaća kontinentalnu, planinsku i mediteransku Hrvatsku. Svaka od tih regija ima svoj poseban ekosustav i posebne vrste šuma.
U šumama možeš pronaći brojne životinje. One se sklanjaju od ljudi i teško ćeš ih sresti – osim možda iz daljine. Među najpoznatijim stanovnicima šume je vuk. U pojedinim područjima žive i medvjedi i risovi – a ris je inače najveća zvijer iz porodice mačaka koja obitava na području Europe.
Iako moramo čuvati sve biljne vrste, neke su zaštićene i ne smijemo ih brati. Primjerice, pasji zub, lijep ružičasto-ljubičasti cvijet ne smijemo brati. U gorskim šumama, na samom kraju zime, pronaći ćemo velecvijetni kukurijek, bijeli cvijet koji raste uz krpe staroga snijega. U starim bukovim šumama i u miješanim šumama bukve i jele raste gospina papučica – neki kažu i naša najljepša orhideja. Na Velebitu možemo naći zaštićenu velebitsku degeniju.
Kada nam je nešto jako važno, onda to želimo sačuvati. A nama su jako važne šume! Sve šume su važne, ali neke su malo posebnije od drugih. I te posebne šume još više štitimo od ostalih! Najviše štitimo područja koja zovemo nacionalni parkovi. To znači da na tom području vladaju posebna pravila. Malo manje čuvamo parkove prirode. To znači da su nam te šume jako, jako važne, ali još nisu toliko stare ili toliko posebne, kao one u nacionalnim parkovima. Ali osim nacionalnih parkova i parkova prirode, važno je da čuvamo svu prirodu oko nas!
Šume stvaraju kisik bez kojeg nema života na Zemlji. One su pluća našeg planeta i omogućavaju život ljudima i životinjama. One su i dom brojnim biljkama i životinjama. Ako posjetiš šumu, razgrni lišće – sigurno ćeš vidjeti brojne kukce i insekte u tlu, opipaj mahovinu na kori stabla… A to je samo dio bogatstva života koji postoji u svakoj od naših šuma!
– sportaš u ekipi. Najviše voli kampirati, planinariti i generalno boraviti na svježem zraku. Brbljav je, znatiželjan, glasan. Nestrpljiv je, često prebrzo reagira, ponekad je baš jako brzoplet.
– umjetnički dio Dukatića. Voli crtati, slikati i uređivati stvari. Najviše voli uređivati namještaj.
Klara je povučena, voli čitati i biti u kući. Ne voli kad je se prisiljava da radi nešto što ostaloj ekipi nekako baš sjeda. Voli raditi rukama. Jako je pažljiva i uredna. Ponekad se previše zadubi u stvari koje je zanimaju pa ne vidi i ne čuje što se događa oko nje.
Marko zna sve o svemu. Pročitao je sve knjige i enciklopedije. Često zna biti „pametnjaković“ koji se strašno ljuti kada netko pogriješi. Nema strpljenja pomagati drugima, ali zato rado dijeli svoje znanje.
Klarin brat je Sven „Smješko“ Dukatić, znanstvenik među Dukatićima. Dok Marko zna sve što piše u knjigama, Sven je sve to isprobao u svom kućnom laboratoriju. Ponekad je nepažljiv pa mu eksperimenti iscure, raspu se, razlete po cijelom stanu. A onda zna okriviti Zlatku ili Klaru da su napravile nered.